Jednoglasnu odluku je doneo žiri u sastavu Sava Stepanov, likovni kritičar (predsednik žirija), Vesna Latinović, galerista i osnivač galerije Bel Art i Svetlana Mladenov, istoričarka umetnosti.
Neposredan povod da se vajaru Zdravku Joksimoviću dodeli ova nagrada bile su dve njegove nedavne samostalne izložbe u galeriji H vitamin i u Muzeju Cepter u Beogradu.
„Joksimović se na našoj umetničkoj sceni pojavio krajem osamdesetih godina prošlog veka, zajedno sa grupom tada mladih vajara koji su promovisali tzv.“novu skulpturu”. Usred ekspresionističkih i subjektivistički intoniranih tendencija koja su karakterisala tadašnju postmodernističku situaciju u društvu i umetnosti, Joksimović i njegovi ispisnici unose racionalistički definisanu formu, geometriju i konstrukciju kojim su se suprotstavljali upravo tada započetim destrukcijskim procesima raspada SFRJ”, navode organizatori.
Tako se, kako ističu, već na samom početku svoje umetničke avanture, Joksimović promovisao kao umetnik koji permanentno iskazuje potpuno individualiustički, autentičan i visoko etički način poimanja pozicije umetnika i umetnosti u svetu i vremenu u kome živimo.
Zdravko Joksimović (Buče, 1960) je diplomirao i magistrirao na vajarskom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu 1986. gde predaje od 1992.
Izlagao je na 50 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu, kao i na brojnim kolektivnim izložbama u više evropskih gradova.
Dela mu se nalaze u više javnih i privatnih kolekcija u Srbiji, kao i u više muzejskih i privatnih kolekcija u inostranstvu.
Dobitnik je više nagrada iz oblasti likovne umetnosti među kojima su: Oktobarska nagrada grada Beograda (1986), Nagrada Sekretarijata za kulturu grada Beograda (1992), nagrada Bijenala mladih u Vršcu (1995) i Politikina nagrada (2016).
Nagrada „Sava Šumanović“ je ustanovljena 1999. u nameri da se u savremenom vremenu afirmiše delo jednog od najznačajnijih stvaralaca u istoriji srpske i jugoslovenske umetnosti i kulture – Save Šumanovića (1896-1942) kao i da se podsticajno i delotvorno doprinese dinamičnom razvoju umetničkih ideja na srpskoj umetničkoj sceni.
Nada Savković
filolog
Pitanje jezika je izuzetno važno, jer je jezik osnovno oruđe kulture svakog naroda: rodno mesto našeg bića. Pojmovni svet jednog naroda odražava se u jeziku. Kada smo u svom jeziku, mi smo u svom zavičaju. Zato je važno uticati na svest o važnosti očuvanja maternjeg jezika kao preduslova za očuvanje autentičnosti nacije.
Vladimir Bajić
”Graditelji Novog Sada”
”Moramo voditi računa o tome da se u što većoj meri podsećamo na to šta je nekada bilo, šta su važni istorijski događaji, ko su naši preci i kako su oni živeli. To je suštinsko proučavanje društva iz kog proizilaze rezultati koji nam mogu ukazati na to kojim putem treba da idemo da bismo bili bolji ljudi i članovi našeg društva”.