Ovo kanonsko izdanje od osamnaest izabranih tomova obuhvata sve Ćosićeve romane:
„Daleko je sunce”, „Koreni”, „Deobe”, „Bajka”, „Vreme smrti 1 – Prerovo ide u rat”, „Vreme smrti 2 – Suvoborska bitka”, „Vreme smrti 3 – Valjevska bolnica”, „Vreme smrti 4 – Izlazak”, „ Vreme zla 1 – Grešnik”, „Vreme zla 2 – Otpadnik”, „Vreme zla 3 – Vernik I”, „Vreme zla 3 – Vernik II”, „Vreme vlasti 1” i „Vreme vlasti 2”.
Izbor upotpunjavaju dela esejističke proze koja u najboljoj meri svedoče o njegovim istorijskim, kulturološkim i političkim stavovima koji su bitno uticali na kulturno-političku scenu Srbije:
„Stvarno i moguće”, „Pisci moga veka – dvanaest portreta”, „Prijatelji moga veka” i „Srpsko pitanje”.
U uvodnom slovu posvećenom Ćosićevim Izabranim delima akademik Jovan Delić podseća na piščeve reči iz dnevničke beleške 21. maja 1999:
„Biti pripadnik malog naroda na putu velikom, prirodna je nesreća! Biti Srbin, to znači biti istorijski nesrećan čovek…”
„Ma koliko ovaj Ćosićev iskaz bio izazvan malim svetskim ratom protiv Srbije – varvarskim bombardovanjem od strane devetnaest najrazvijenijih zemalja svijeta, koje su, vjerovatno i za samog Dobricu Ćosića, samo deceniju ranije, bile oličenje demokratije i nade u oslobođenje od totalitarizma – ma koliko ovaj iskaz nastao u graničnoj situaciji jednog narodića pod bombama, on izvanredno osvjetljava Ćosićevu viziju istorije, ostvarenu u njegovim romanima, i istorijsku i geopolitičku poziciju zemlje Srbijice i njenog narodića, koji nije samo moravsko čovečanstvo. Nalazeći se na granici različitih religija i civilizacija, a boreći se za svoj identitet, slobodu i goli fizički i duhovni opstanak, ta Srbijica i njen narodić vjekovima su na putu i meta velikih, kako hrišćana koji su nadirali prema istoku – Drang nach Osten – tako i muslimana koji su jurišali na Beč i Peštu, odnosno na Evropu, a pogotovu onih koji su željeli, ili žele, da cio svijet vide i drže, kao svoju prćiju. To je tako od krstaških ratova, Marice i Kosova, pa do danas, i teško da se ta ukleta pozicija naroda na međi može promijeniti a da se ne izgubi identitet i milenijumska tradicija”, konstatuje akademik Delić
Otuda je, ističe Delić, „Ćosićeva Srbijica ruža ratova, a njenom narodu je istorija kao sudbina. Otuda je istorija dominantno tematsko polje cjelokupne srpske književnosti i Ćosićeva romansijerska, publicistička i dnevnička opsesija. Otuda piščev napor da otkrije neka univerzalna svojstva tragizma na srpskoj zemlji”.
Dobrica Ćosić (1921–2014), pisac, esejista, političar, jedna od najznačajnijih figura srpske istorije i književnosti druge polovine 20. veka.
U književnost ulazi 1951. godine svojim prvim romanom „Daleko je sunce”, prvim modernim romanom o jugoslovenskoj revoluciji koji je predstavljao kritiku revolucionarnog terora.
Dela Dobrice Ćosića prevedena su na tridesetak jezika.
Darko Bajić
režiser
Da bi došli do kulturnog identiteta pre svega moramo da poštujemo iskustvo i da pogledamo u prošlost, a ne da bežimo od nje, kako nas danas neretko savetuju. Gledajući film, čitajući knjige i upijajući slikarska dela, mi stvaramo osnovu nekog sopstvenog identiteta. Nacionalni identitet mora da postane deo tvog identiteta. Sa tim saznanjem možeš slobodno leonovati u predivnom svetu različitosti.
Nada Savković
filolog
Pitanje jezika je izuzetno važno, jer je jezik osnovno oruđe kulture svakog naroda: rodno mesto našeg bića. Pojmovni svet jednog naroda odražava se u jeziku. Kada smo u svom jeziku, mi smo u svom zavičaju. Zato je važno uticati na svest o važnosti očuvanja maternjeg jezika kao preduslova za očuvanje autentičnosti nacije.