Kroz arhivsku građu, fotografije, originalne predmete, video materijale i uspomene Novosađana, izložba će posetioce provesti kroz više od pola veka istorije ovog mesta – od Radničkog univerziteta, požara, godina propadanja, do obnove i Vega IT Radničkog danas.
„Koliko istorije stane u jednu zgradu staru šezdesetak godina? Uprkos protoku vremena i posledicama požara, pokazalo se da naš grad, njegove institucije i pojedinci, još uvek čuva brojne tragove postojanja i delovanja Radničkog univerziteta. Iz današnje perspektive teško je sagledati koliko je veliki uticaj imao na kulturni i obrazovni razvoj generacija Novosađana. Ova izložba je dobar početak da tu priču ponovo otkrivamo“, kaže Vojislav Martinov, kustos izložbe.
Postavka prati razvoj Radničkog od njegovog nastanka i uloge u obrazovnom i kulturnom životu Novog Sada, preko obrazovanja odraslih, stranih jezika, izdavaštva i kulturnih programa, do perioda Novosadskog otvorenog univerziteta i priča o Radiju 021, Raspustilištu, knjižari Svetovi i čuvenoj Panorami.
Poseban deo izložbe vodi posetioce kroz požar 2000. godine i period koji je usledio, sve do obnove i zgrade Vega IT Radnički danas – prostora u kojem je danas sedište kompanije Vega IT, ali koji i dalje živi kroz obrazovanje, kulturu, događaje i okupljanje zajednice.
„Postoje mesta koja ne pamtimo samo po tome kako su izgledala, već po onome što nam se u njima dogodilo. Za generacije Novosađana, Radnički je bio upravo takvo mesto. Ovde se dolazilo po nova znanja i veštine, na kurseve i predavanja, ali i zbog kulture, koncerata, izložbi i brojnih drugih sadržaja koji su bili deo života grada. Ovom izložbom želimo da neke od tih priča vratimo upravo tamo gde su se i dogodile – među zidove današnjeg prostora Vega IT Radnički“, poručuju iz kompanije.
Ulaz je besplatan.
Duško Stojanović
akademski slikar i grafičar
Nekada je, u različitim društvenim sistemima i periodima razvoja ili propadanja, kultura uvek bila potisnuta ili sklonjena. Kultura je opasna jer donosi činjenice, istinu, život i emociju, a to se ne uklapa ni u jedan sistem. Zato nije čudo što istorija pokazuje da su je često proglašavali dekadentnom ili opasnošću po društvo.
Vida Ognjenović
rediteljka i književnica
„Odbijamo da budemo žrtve, nema razloga da vlast žrtvuje kulturu. Neka sa žrtvuje sama, neka se vlast sama preispita za svoje greške a ne da ih naplaćuje od kulture. Glasniku se glava ne seče. Bojeći se da ih je kultura prepoznala i prozrela, pokušavaju da uguše kulturu. Pa slabi su im zubi“.