Nastala u saradnji Fondacije Milan Zloković, Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Muzeja grada Beograda i Galerije Akademije umetnosti Univerziteta u Novom Sadu, izložba „Arhitekt Milan Zloković i Vojvodina: nerealizovani projekti od 1928. do 1960. godine“, autora dr Nebojše Anteševića i Ilije Gubića, čini nastavak obeležavanja jubileja 125 godina od rođenja arhitekta Zlokovića.
Ovp je ujedno i prva izložba projekata iz bogatog Zlokovićevog opusa u Novom Sadu.
Sređivanjem obimne zaostavštine arhitekta Zlokovića pronađeni su i sistematizovani arhivski materijali za više projekata za gradove i mesta u Vojvodini koji će biti prikazani na ovoj izložbi, a koji do sada u arhitektonskoj istoriografiji nisu bili predmet proučavanja ili nisu podrobnije analizirani i publikovani:
- Narodno pozorište u Novom Sadu (1928/1929, konkursni rad)
- Banska palata Dunavske banovine u Novom Sadu (1930, konkursni rad)
- Poslovna zgrada Akcionarskog društva za građenje kuća – palata „Habag“ (1930/1931, konkursni rad)
- Zgrada Nikole Tanurdžića – „Silesija“ u Novom Sadu (1931, konkursni rad)
- Turistički dom na Iriškom vencu (1932, konkursni rad)
- Sokolski dom u Vrbasu (1933, idejni projekat)
- Zakladna bolnica Stevana Semzea u Somboru (1934, projekat)
- Dom Jugoslovenskog učiteljskog udruženja u Novom Sadu (1934, konkursni rad)
- Kuća Slobodana Dragutinovića na Karašu (1936, idejni projekat)
- Spomenik palim borcima u Subotici (1946, konkursni rad)
- Zgrada Narodnog odbora Sreza Pančevo i Narodnog odbora Opštine Pančevo sa uređenjem trga (1957, konkursni rad) i
- Tehnološki fakultet u Novom Sadu (1960, konkursni rad).

Ovi projekti, iako nisu realizovani, svedoče o Zlokovićevom prosedeu koji je evoluirao od ar deko uticaja do racionalnih modernističkih rešenja proizašlih iz naučnih ispitivanja modularne koordinacije, odražavajući ujedno i tokove razvoja srpske moderne arhitekture u 20. veku.
Stoga su izložena arhitektonska rešenja sagledana u odnosu na Zlokovićev celokupan opus i kontekst razvitka moderne arhitekture kroz konkursne raspise, narudžbine i razvoje urbanih sredina u Vojvodini.
Arhitekt Milan Zloković, istaknuti srpski stvaralac, naučnik i pedagog, rođen je 1898. godine u Trstu (Italija), u srpskoj porodici iz Boke Kotorske, gde je završio nemačku osnovnu školu i realku.
Studije inženjerstva je započeo 1915. godine na Višoj tehničkoj školi u Gracu (Austrija).

Po završetku Prvog svetskog rata dolazi 1919. godine u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, nastavivši studije arhitekture na Odseku za arhitekturu Tehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, na kome je diplomirao 1921. godine.
Od sredine 1921. do 1923. godine boravi u Parizu kao stipendista francuske vlade i Ministarstva prosvete Kraljevine SHS.
Nakon povratka u Beograd Zloković postaje asistent na Odseku za arhitekturu Tehničkog fakulteta (kasnije Arhitektonski fakultet).
Od tada je njegova profesionalna i nastavnička karijera trajala u kontinuitetu sve do smrti 1965. godine.

Jedan je od osnivača Grupe arhitekata modernog pravca u Beogradu 1928. godine, zajedno sa arhitektama Branislavom Kojićem, Dušanom Babićem i Janom Dubovijem, i njen prvi predsednik.
U periodu od 1952. do 1954. godine je bio dekan Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Sedmojulsku nagradu Republike Srbije za životno delo dobio je 1963. godine.
Tokom četiri decenije Zlokovićevog aktivnog projektantskog rada nastalo je oko dve stotine i šezdeset projekata za objekte različitih namena, od kojih je šezdesetak realizovano, među kojima se ističu antologijska dela srpskog međuratnog modernizma – porodična kuća na beogradskom Neimaru, hotel Žiča u Mataruškoj Banji, Dečja univerzitetska klinika, zgrada auto salona i servisa FITA i porodične vile Šterić i Prendić u Beogradu, osnovna škola, danas gimnazija u Jagodini.

Na inicijativu porodice arhitekta Zlokovića, 2016. godine je osnovana Fondacija Milan Zloković, s misijom da afirmiše ličnost i delo ovog istaknutog stvaraoca u okvirima nacionalne arhitektonske baštine i srpske kulture uopšte.
Fondacija u svom programu ističe nekoliko osnovnih ciljeva koji se odnose na obradu, čuvanje i prezentovanje arhivske građe iz zaostavštine Milana Zlokovića, rasvetljavanje Zlokovićevog opusa koji do sada nije bio kritički analiziran, pružanje podrške istraživačima i staranje o izvedenim delima arhitekte Zlokovića, posebno onim koja imaju status spomenika kulture.
Želeći da dugogodišnje stvaralaštvo arhitekta Milana Zlokovića i segmente iz njegove obimne zaostavštine predstavi široj javnosti, da ih učini dostupnim za edukativne i naučne svrhe, Fondacija je 2020. godine postavila internet stranicu – www.milanzlokovic.org – na kojoj su prezentovani svi aspekti Zlokovićevog opusa (arhitektonsko stvaralaštvo, naučna istraživanja i likovni radovi), kao i pregled dosadašnjih istraživanja i naučne valorizacije njegove uloge u razvoju srpske arhitekture i kulture.
Raznovrsne sačuvane materijale iz projektantskog, naučnog i likovnog stvaralaštva Fondacija stalno prikazuje i na svojoj Instagram stranici.
Duško Stojanović
akademski slikar i grafičar
Nekada je, u različitim društvenim sistemima i periodima razvoja ili propadanja, kultura uvek bila potisnuta ili sklonjena. Kultura je opasna jer donosi činjenice, istinu, život i emociju, a to se ne uklapa ni u jedan sistem. Zato nije čudo što istorija pokazuje da su je često proglašavali dekadentnom ili opasnošću po društvo.
Vida Ognjenović
rediteljka i književnica
„Odbijamo da budemo žrtve, nema razloga da vlast žrtvuje kulturu. Neka sa žrtvuje sama, neka se vlast sama preispita za svoje greške a ne da ih naplaćuje od kulture. Glasniku se glava ne seče. Bojeći se da ih je kultura prepoznala i prozrela, pokušavaju da uguše kulturu. Pa slabi su im zubi“.