Ova postavka prepliće radove četvorice umetnika iste generacije, koji su delovali u istom kulturnom i vremenskom kontekstu, a ipak razvili izrazito individualne umetničke poetike.
Milan Solarov (1933–2019), Mladen Marinkov (1947–2023), Ratomir Kulić (1948) i Dragomir Ugren (1951) bili su povezani ne samo generacijski, već i profesionalno i prijateljski.
Delili su iskustva rada u muzejskim institucijama Novog Sada, a svako od njih je, kao darodavac, ostavio značajan trag u fondu Galerije Matice srpske.
Radovi iz njihovih poklon-zbirki na izložbi se simbolički susreću u prostoru Galerije „Zlatno oko“, koju je dugi niz godina vodio njihov zajednički prijatelj i darodavac GMS Sava Stepanov.
Na taj način, izložba ne samo da povezuje umetničke opuse, već i rekonstruiše mrežu ličnih, profesionalnih i kulturnih odnosa koji su oblikovali umetničku scenu.
Kaleidoskopski princip primenjen je i u samom autorskom pristupu izložbi: četvoro stručnjaka Galerije, dr Danilo Vuksanović, msr Mirjana Brmbota, Luka Kulić i msr Goran Vujkov, preuzeli su po jednog umetnika, oblikujući izbor dela i interpretacije iz perspektive istoričara umetnosti, umetnika i filozofa.

Tako je kreirana složena izložbena celina koja istovremeno preispituje i povezuje različite umetničke poetike.
Izložba predstavlja svojevrsnu reviziju četiri umetnička opusa, u dijalogu sa aktuelnom stalnom postavkom Galerije, REvizija kolekcije GMS.
U tom procesu, pažnja je usmerena kako na ono što umetnike povezuje u životnom i kulturnom kontekstu, tako i na ono što ih razdvaja u umetničkom izrazu.
Milan Solarov (1933–2019) bio je istoričar i teoretičar umetnosti, slikar i pedagog, kao i upravnik Galerije Matice srpske, gde je doprineo modernizaciji muzejske prakse.
Njegovi crteži, okupljeni u ciklusima Grifonaži i Linije kontinuiteta međuratnih skulptorskih poetika, predstavljaju dve različite ali povezane linije istraživanja – od spontanog gesta i procesa nastajanja forme do promišljanja njenog istorijskog trajanja.
Njegova brojna dela Galeriji Matice srpske darovala je porodica 2022. godine čime je formirana poklon zbirka.
Mladen Marinkov (1947–2023) bio je vajar i profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, kao i direktor Galerije likovne umetnosti poklon-zbirka Rajka Mamuzića.

Njegovo stvaralaštvo obeleženo je snažnim simboličkim i arhetipskim izrazom, a skulpture, izvedene u bronzi, mesingu i terakoti, kreću se od prepoznatljivih šajkolikih formi i mitoloških oblika do apstrahovanih struktura, pri čemu podjednako snažno deluju u kamernim i monumentalnim formatima
Poklonom svojih dela Galeriji Matice srpske 2022. godine, Marinkov je zaokružio svoj stvaralački put, ostavljajući trajan trag u njenoj zbirci i savremenoj srpskoj skulpturi.
Ratomir Kulić (1948) je istoričar umetnosti, konzervator i umetnik, koji je tokom višedecenijske karijere bio i dugogodišnji kustos i konzervator u Galeriji Matice srpske.
U okviru projekta Verbumprogram, koji je od sredine sedamdesetih razvijao sa Vladimirom Mationijem, Kulić je ispitivao jezik kao umetnički medij, povezujući poeziju, teoriju i vizuelne strukture.
Svoja dela Kulić je darovao ustanovi u kojoj je proveo celu profesionalnu karijeru 2024. godine.

Dragomir Ugren (1951) je umetnik, dugogodišnji kustos i nekadašnji direktor Muzeja savremene umetnosti Vojvodine.
Ugrenova dela, često postavljena kao prostorne celine ili zidne instalacije, nastaju u dijalogu sa savremenom umetnošću i teže da kroz redukovanu formu i snažno optičko dejstvo podstaknu lično i iskustveno čitanje umetničkog dela.
Dragomir Ugren je Galeriji Matice srpske darovao poklon zbirku 2025. godine.
Izložbu će obogatiti raznovrstan prateći program petkom u 19 sati u vidu autorskih vođenja i razgovora sa umetnicima i stručnih tumačenja vikendom u 13 i 17 sati.
Takođe, izložbu će pratiti i program za decu i tinejdžere u vidu kreativnih i likovnih radionica subotom u dva termina.
Duško Stojanović
akademski slikar i grafičar
Nekada je, u različitim društvenim sistemima i periodima razvoja ili propadanja, kultura uvek bila potisnuta ili sklonjena. Kultura je opasna jer donosi činjenice, istinu, život i emociju, a to se ne uklapa ni u jedan sistem. Zato nije čudo što istorija pokazuje da su je često proglašavali dekadentnom ili opasnošću po društvo.
Vida Ognjenović
rediteljka i književnica
„Odbijamo da budemo žrtve, nema razloga da vlast žrtvuje kulturu. Neka sa žrtvuje sama, neka se vlast sama preispita za svoje greške a ne da ih naplaćuje od kulture. Glasniku se glava ne seče. Bojeći se da ih je kultura prepoznala i prozrela, pokušavaju da uguše kulturu. Pa slabi su im zubi“.